Snow must go on....
Vrucina me ubija i ponovo sam se podsjetila zasto mrzim ovo prokletno ljeto. Neki dan je bilo 46 jebenih stupnjeva, a ja u dugom rukavu, potkosulji, crnim hlacama i baletankama u kojima su mi se noge citav jebeni dan znojile. Tako to bude kad na fax idem oko 6h u jutro kada je jos hladno i onda se dok u parku ispijam nes za van, jerbo one kafice ne mogu tolerirati, sunce se pojavi u svom puno sjaju i ja se pocnem znojit, kako orginalno, ko prase.
Jos kad sam saznala da moram provesti pola 7 mj na iskopavanju nekog lokaliteta i to cca. 15 dana. I jebi ga. Planiram slomit nogu ili nesto sl. samo da odgodim to mucenje.
Zbog vrucine teze podnosim i pms tako da su moje extremne promjene raspolozenja od plesanja i pjevanja po kuci do psovanja i izljeva bijesa po istoj, mnogo cesci i uocljivi nego inace. U normalnim klimatskim uvjetima sam znala to i sakriti. U ovima u kojima se nalazimo sad ne krijem nista. Ne volim se ovakva.
Otisla sam par dana na more u nadi da ce me kupanje u slanoj vodi razveselit tj. rashladit, no i ta teorija u praksi ne uspijeva. Na plazi je prevruce, moj stan je predaleko, moja boja koze cak i nakon 3 sata przenja na suncu i pokusaja da procitam Gospodinova nije se promijenila. Nit' sam crvena, nit' sam tamna. Sirko sam. Opet. Izlezavanje na plazi na 40 stupnjeva sve je osim idilicno.
Ove godine sam opet na DOF-u (Dirty Old Festival) u Pozegi, no cak i to mozda propustim jer sam postala stara baba koja iz svog brloga izlazi tek na vecer i koja ne moze ni spavati u svojoj sobi,a kamoli u satoru. Lose je. Ne znam vise ni dali bi se radovala zimi jer nas je snjezna kraljica ove godine mimoisla.
Naporna sam samoj sebi s ovim vise. Ali ja ne znam kako cu ovo ljeto prezivit.
