HOOKED ON A FEELING.....

So what game shall we play today....?


26.06.2007.

Snow must go on....


Vrucina me ubija i ponovo sam se podsjetila zasto mrzim ovo prokletno ljeto. Neki dan je bilo 46 jebenih stupnjeva, a ja u dugom rukavu, potkosulji, crnim hlacama i baletankama u kojima su mi se noge citav jebeni dan znojile. Tako to bude kad na fax idem oko 6h u jutro kada je jos hladno i onda se dok u parku ispijam nes za van, jerbo one kafice ne mogu tolerirati, sunce se pojavi u svom puno sjaju i ja se pocnem znojit, kako orginalno, ko prase.
Jos kad sam saznala da moram provesti pola 7 mj na iskopavanju nekog lokaliteta i to cca. 15 dana. I jebi ga. Planiram slomit nogu ili nesto sl. samo da odgodim to mucenje.

Zbog vrucine teze podnosim i pms tako da su moje extremne promjene raspolozenja od plesanja i pjevanja po kuci do psovanja i izljeva bijesa po istoj, mnogo cesci i uocljivi nego inace. U normalnim klimatskim uvjetima sam znala to i sakriti. U ovima u kojima se nalazimo sad ne krijem nista. Ne volim se ovakva.
Otisla sam par dana na more u nadi da ce me kupanje u slanoj vodi razveselit tj. rashladit, no i ta teorija u praksi ne uspijeva. Na plazi je prevruce, moj stan je predaleko, moja boja koze cak i nakon 3 sata przenja na suncu i pokusaja da procitam Gospodinova nije se promijenila. Nit' sam crvena, nit' sam tamna. Sirko sam. Opet. Izlezavanje na plazi na 40 stupnjeva sve je osim idilicno.
Ove godine sam opet na DOF-u (Dirty Old Festival) u Pozegi, no cak i to mozda propustim jer sam postala stara baba koja iz svog brloga izlazi tek na vecer i koja ne moze ni spavati u svojoj sobi,a kamoli u satoru. Lose je. Ne znam vise ni dali bi se radovala zimi jer nas je  snjezna kraljica ove godine mimoisla.
Naporna sam samoj sebi s ovim vise. Ali ja ne znam kako cu ovo ljeto prezivit.

18.04.2007.

Sendvich dileme...NE citati, samo oduzima dragocijeno vrijeme, al fakat...



Meni je tako jebeno dosadno daa cu poluditi. Poludit cu, ako nisam vec.

Na fax-u me jebu, jebem i ja njih, a ponajvise sebe.

Gladna sam ,a ne mogu nogom stupiti u kuhinju jerbo se tamo vodi nekaka rasprava o nasljedstvu u kojoj ne zelim sudjelovat.  Zivo mi se jebe za to, al opet sam gladana i sad sjedim u sobi i mislim u sebi koliko sam spremna zivaca izgubiti da dobijem taj jebeni sendvich koji u firzideru ceka samo na mene.

3 sata jebenja u mozak za jedan sendvich? Jesam li dorasla situaciji?

Gladna sam, zedna sam. Hocu taj sendvich! On je moj, samo moj.

Al opet sta ako se ja tamo maestralno pojavim, otvorim frizider, a sendvicha nigdje? I to je moguce jer jedna od osoba koje sjede i raspravljaju je gospodin od 140kg  za kojeg sumljam da je Crkvenkapici pojeo krusne mirvice  koje je bacala da nadje put kuci dok je skakutala po sumi ne znajuci da je prati neki pedofil vuk.

Uglavnom, sto ako mi je taj zderonja pojeo sendvic? U tom slucaju cu morati praznog zeluca, ljuta i razocarna slusati ciji je komad zemlje, ko ga zasluzuje itd.....dobar je komad zemlje ali opet, nemojte mene jebat s tim....

Vratimo se na sendvich. U nedoumici sam. Velikoj. Sto ako nema sendvicha?

12.04.2007.

Friend or foe?


Ne vjerujem u najbolje prijatelje, dati nekom epitet „najboljegi“ u mom se slucaju pokazalo kao proklestvo. Najbolji ne postoje. Postoje samo prijatelji, a sve ostalo su samo hrpa dobrih poznanika kojih ja imam mali milijun, a pravih prijatelja samo par.

Zapravo ne znam ni da li su to prijatelji, sto je prijatelj? Netko tko ce te pokusat shvatit, tjesiti, suosjecati se tobom, reći ti iskreno da nisi sam? U tom slucaju nisam  sigurna za prijatelje. Imam ih, ali posto nisam tip osobe koja voli gnjavit ljude iz okoline o svojim osjecajima, o borbi s depresijom i ostalim fazonima s kojima se mi svi potajno mucimo, nisam im nikada dala priliku da budu uz mene u teskim situacijama. Radije to rjesavam sama zatvorena u sobu ili u extremnim slucajevima kod psihologa, nego da se „otvaram“ ljudima. Tako se suocavam s tim od djetinjstva, tako je to i ostalo. Golemo ne povjerenje prema ljudskom rodu, u svakom slucaju opravdano.

Ali priznajem da mi fali netko s kim se u potpunosti slazem i kome vjerujem, posebno u onim trenutcima kada mi je tata umirao u bolnici, kada je mama bila u strahu i plakala. Voljela bih da je netko postojao kome je iskreno stalo pa da na glas kazem i rasplacem se kako sam se samom osjecala. Ali nije bilo nikoga, telefoni nisu zvonili, samo me je jednom stara frendica nazvala da pita kako sam i pokusala me oraspoloziti malo. Svi ostali su me gnajvili sa izljevima suosjecanja tek kada je sve zavrsilo, a tada mi to bas i nije bilo potrebno...

Poanta se u svemu, a posebno u prijateljstvu i ljubavi  opcenito svodi na jedno-A little less conversation, a little more action please!

 

Uglavnom, da na drugu temu skrenem, onu koja mori svakog postenog studenta, kako poloziti sve te ispite u ovoj koncertnoj sezoni? Previse je dobrih koncerata  i svirki u sljedecih par mjeseci, a ja planiram vecinu odgledati, ekskurzije u Zagreb, Ljubljanu i Sarajevo su vec dogovorene, ulaznice rezervirane, ispiti zakazani.....mmmmm....vec nekako cu to pokusat sve povezat.

Odoh izvet psa....

02.04.2007.

omg....

 

Ne znam zasto, ali ovih dana pitanje gejpedera nekako uvijek iskace u mom drustvu, ne znam do koga je, ja ne forsiram tu temu, dapače, ali ona uvijek nekako nadje svoj put do mene.

Kao prvi argument koji se postavlja kod ovih koji na neciju seksualnu opredijeljnost gledaju sa odredjenim zgrazavanjem, jest da  bog, ne znam ciji , navodno smatra da je to zlo. Krstena sam  pa dajem sebi na pravo da kritiziram katolicku crkvu jer u druge vjere sam sam po prilicno povrsno upucena. Naime, crkva, papa i ostali vjerski lideri i njihovi sljedbenici osuđuju homoseksualizam tvrdeci da je to smrtni grijeh, te da je Bog „rekao“ da je to zlo.

Kao prvo Bog govori o ljubavi, ne izmedju muskarca i zene, vec o ljubavi, onoj cistoj koja se zaista rijetko vidja u ovome svijetu, ali opet je ima.

Ljubav kojom ne nanosimo zlo nekome, ona ne sebicna ljubav koja nema nikakve veze ni s cim materijalnim.

Drugo, bog i crkva su dva razlicita pojma. Po mojem misljenju ono sto bi Bog trebao predstavljati, tj. promovirati daleko je od onoga o cemu crkva ko institucija, organizacija, a ne kao hram boziji, govori.

Osim toga ta ista crkva kupi bodove povladjujuci se masama, a poskrivecki dopusta zlostavljanje zena, zadrti nacionalizam, Thompsona, govore da novac nije najvazniji, a ipak nece da ti blagoslove kucu ako ima ne das odredjenu svotu novca, te sto je najgore ne izravno svojim postupcima govori da svota na racunu znaci i drustveni ugled ....dalje da i ne nabrajam. Imala sam dobrih iskustava sa crkvom, ali smatram ne dopustivim da jedna takva institucija koja ima ogorman utjecaj na drustvo, ovakove i sl. stavove promovira preko oltara.

Tu je i problem drustva koje je kao i uvjek prilicno licemjerno, a i o osobama koje su homosksulane je stvorilo poprilicno glupe stereotipe, Will i Grace je ocit primjer.
Nisu svi homosksualci feminizirani, bas kao sto nisu ni sve lezbejke neke kratko osisane muskobanjaste cure, australska glumica Portia de Rossi je mozda najbolji primjer, a evo citam i po ovim tracerskim sitovima da je navodno i Carmen Electra presla na tamnu stranu...;)
Kad pogledam par ovih mojih gey frendova, rijetko tko od njih (osim mozda dvojice) odgovara „profilu“.
Nisam pristasa gey parada, ali nuzne se da se i njima priznaju osnovna prava kakva imaju svi heteroseksualni parovi,  barem mogucnost registracije zajednice.

Jer prava ljubav je ljubav izmedju dvoje ljudi i kao takva ne poznaje granice i nikakav covjek ne smije sebi dati a pravo da joj sudi.

31.03.2007.

opet naslov....


Taj neki glupi filing me uhvatio sada, bas kada mi treba cigareta, a ni jedan od 4 upaljaca ne radi, nema nikoga koga bi mogla poslati u obliznju 24h prodavnicu, ona fora drvo_od_drvo ne pali, nista ne ide..i jebi ga.
Valjda sam toliko umorna od hrpe morona s kojima sam svakodnevno okruzena da sam na kraju jednostavno odustala, ne ocekujem od ljudi mnogo, jer ipak su ljudi napredne verzije zivotinja od kojih bez obzira na inteligenciju, ne mozes bas previse ocekivati.....oslobađajuća je to spoznaja, da sam barem to znala dok sam se u djetinjstvu borila sa predrasudama.
A predrasude su najgora bolest covjecanstva, odmah negdje iza Amerike i pohlepe. Da nije bilo glazbe, knjiga, povijesnih ikona kojima sam se divila, pjesama u kojima sam se tipicno pubertetski nalazila, sumljam da bih ikada izasla iz tog "mracnog doba", jer onaj jebeni osjecaj samoce nikako tada nije prolazio, zapravo toliko je ustaljen da ni dan danas ne odlazi i imam osijecaj da cu ja, bez obzira na cinjenicu sto to osjeca svaki pojedinac, zauvijek ostati rob samoce. Pribjegavam patetici, ali je to tako.
Neki dan dok sam bila u posjeti kod bake, ona mi se na ramenu rasplakla i pocela ispovijedati kako se osijeca samom, a baka je divna obrazovama i prilicno liberalna zena, koja ima divnu obitelj, mnostvo prijatelja, te ljubav svojeg zivota, mog djeda, koji na zalost vise nije ziv....Ali baka place i prica o samoci, o tome kako je tesko biti sam, apsolutno sam.
A samoca je tabu. Nitko ne zeli biti sam, a s godinama valjda ta samoca ima jaci intenzitet i postajemo je sve svjesniji. Ima i taj pozitivni aspekt, pa upravno njoj mozemo zahvaliti neke od, ako ne i vecinu naboljih glazbenih, knjizevnih i likovnih dijela.
I svi imamo svoje nacine da se s tim nosimo, moja neudata susjeda u 75 godini skuplja hrabrost i zove "decka" na kavu, kava postaje vecera, vecera u dnevni ritual.....i sada je sretna jer nije sama i napokon ima nekoga s kim "rijesava krizaljke", tako se to zove kod ovih modernih 70 i nesto godisnjaka......

Malo mi se spava, sutra imam naporan dan, pocela sam pisati o tome kako nemam upaljac, al' sam skrenula sa teme, to mi se cesto desava, kako na fax-u, tako i na poslu i sl.....
Valjda svi mi trazimo samo nekoga da s njim/om rijesavamo krizaljke, jel ima ista ljepse od toga?

"Rađamo se sami, zivimo sami i umiremo sami. Samo zahvaljujuci nasoj ljubavi i prijateljstvu mozemo na trenutak stvoriti iluziju da nismo sami"

-Orson Wells

21.03.2007.

Just hold on


Vec par dana ne mogu iz glave izbaciti Hold On Hold On od Neko case, jednostavno je divna, ima odlican glas odlican album  i uz Yanna Tiersena (Amelie soundtrack), moj br. 1 na playeru ovih dana.
Osim njih vec neko vrijeme samo slusam jazz, te uz neku dobru knjigu uzivam po cijele dane i onda skuzim da me poluprazan index gleda iz drugog kuta pa odlucim, ali samo zaviriti i u  sluzbenu literaturu, onu koja ce mi donjeti napismeno da kao pripadam akademskoj zajednici zajedno sa fabusovcima i sl. obrazovnim gradanima, saroliko drustvo....

Nakon dugo vremena svratim u videoteku gdje radi valjda  jedina meni poznata osoba u BiH s kojoj dijelim slican ukus i zanesenost filmovima, i on mi uvali famoznu Slagalicu strave, da je kao pogledam i kazem mu svoje dojmove. iskreno, cula sam toliko prica od ljudi o tome filmu kako je fenomenalan, kako se mora pogledati, bla,bla,bla,bla....iskreno, prvi dio je dobar, drugi isto tako, zbog zapleta, treci je cisto preseravanje, vidjelo se da redatelj (koji inace nije isti kao u prvom, a ni u drugom dijeu) jednostavno morao snimiti i treci, koji je meni bio poprilicno dosadan
Sve u svemu film je okej, zasluzuje da se pogleda, ali ne i da ima toliku famu oko sebe, jer tako dobar ipak nije

p.s.- Knjige vise ne narucujem  preko interlibera vec iz Hrvatske, jer sam na knjizi "Zene koje trce s vukovima" ustedjela cca 15km i sva sam sretna jer sam "dobro prosla"

16.03.2007.

Besmislena nostaligija za danima kada se zimi ukljucivalo grijanje




Citam da zima stize krajem tjedna, temperature navodno padaju za nekih 10-15 stupnjeva, a ja sam sretna jer ce mi se guzica smrznuti, jer cu moci pokriti se jorganom,  moci cu iz ormara izvuci hrpu onih sarenih dzempera koje obozavam nositi, a tek moja poznata kolekcija zimskih kapa i sesira, o salovima da i ne tipkam....
Na tv-u danas gledam kako su Japanci ljuti i razocarani u svoje meterologe jer su ranije najavili cvijetanje tresnjinog cvijeta koji oni inace slave kao dolazak proljeca. Dva tjedna setaju se i provode vecinu slobodnog vremena uzivajuci u ljepoti tresnjinog cvijeta, dok s druge strane mi Balkanci ne mozemo shvatiti tu njihovu zanesenost, moramo uzeti u obzir da ti jadnici nemaju godisnjih odmora. Red, rad i disciplina, tj distanciranost.
Uglavnom, ako se predvidjanja ovih nasih dr. sc. meteorologije sa tv-a ne ostvare osobno cu pokrenuti neku akciju da ih se kazni jer bude lazne nade nas koji samo trazimo pravo na niske temperature tokom zime i vece troskove grijanja.

Posto sam skoro mjesec dana bila  zakinuta za bilo kakav pristupi informacijama, jucer sam se vratila u normalu, tako citam neke vijesti i naidjem na clanak u kojem se obavijestava studente u Hercegovini da ce se danas, bas u neko vrijeme dok ja ovo tipkam, odrzati masovni studentski prosvjed. Iako mi je sa jedne strane to drago, poznavajuci pasivnost Herc. studenata, sumljam da je ikakva mogucnost masovnog okupljanja spomenutih studenata i moguca.. Obavijest  se ocito pokazala kao pametna fora poskokovaca.

Zalosno je sto vecina takozvanih studenata nikad nece shavtiti smisao ovog imaginarnog studentskog prosvjeda. Radije ce citav dan piti jednu salicu kave od marku, popunjavat listice od kladionice, tracati o nekoj maloj sto je zatrudinila sa susjedovim sinom, nego poduzeti nesto. Mozda nam je i bolje da ta vecina ne poduzima nesto, tko zna gdje bi tada zavrsili, zapravo znam, upravo tu i gdje jesmo.

 

S druge strane, ja se jos drzim svojega i najavljujem demonstracije protiv meteroloskih sluzbi u slucaju da se njihova predvidjanja ne ostvare.

Kad je zima, nek je zima.


 

31.01.2007.

rezolusns bejbi



Želim 1000-e milja pod mojim nogama,
Pjesmu na koju ću moći staviti točku
I samo jedan trenutak da me ponese u daljinu

30.01.2007.

..


Dok ispijam kavu i kilkam po blogovima i portalima primjecujem da se svi zale kako je zima stigla u njihove gradove. Sta vam je ljudi?
Sve bih dala za cenat snijega i maksimalno 3 celzija. U hercegovoni sunce sija, kratki rukavi se nose, ni planine oko nas nisu ni malo bolje.....ja bi zimu da se vrati.

Mrzim ova sredstva komuniciranja, iako i ja moram priznati svaki od navedeidih koristim, sms,mms, my space, skype, e-mail, msn....nikako ne mozes pobjeci od ljudi, ne mozes se sakriti, biti nedostupan, ne ide to vise tako.  Umjesto da nam sva ova navedena sredstva budu nesto sto ljude i zblizava, samo nam poticu osijecaj osamljenosti.
Jer ako ne primis poruku, kao da ne postojis za svijet. Tako su ljudi uvjereni. Valjda  sebi u glavi umisle da ih nitko ne voli. Vise to nije onaj sindrom "nije me nazvao/la" rezerviran samo za zaljubljene, ovo je sada nesto mnogo vece.
Nikada nisam bila ovisna o tehnologiji, nadoplacujem bon jednom u 2 mjeseca, uvijek zaboravim,  vodim se za onom tako me bas treba taj ce me i naci, prema tome, ne zabrinjavam se
Ali primjecujem da ljudi sve vise i vise sebe identificiraju po tome tko je koliko porkua dobio, ovdje prvenstveno mislim na one koji su novi u svemu tome, mladja populacija tinejdzera i ostalih bica koja su po svojoj prirodi labilni i podlozni utjecajima.
Ako mi mob non stop zvoni, ako tipkam poruke, mora da sam pozeljna, a ako ne se dopisujem i jedini poziv koji dobijem je pogresan, a poruku se sjeti samo poslat operator,   onda sam ja nitko i nista, jer nikome ne nedostajem-za takvomse teorijom vode.
Da bi rijesili taj problem izmisljen je chat. Jedno vrijeme bio je popularan sms chat, osobno poznajem dvije (ne)sretne veze proizasle iz istog.
Posto zivimo u takvom drustvu, kada got nas netko odbaci, ljudi s manjkom samopouzdanja vecniom okrive svoj izgled, nisam mrsava, imam velik nos, male sise, celav, nisam nabildan, itd...da ne nabrajam...
Chat je omogucio svima da pokazu svoju osobnost, da naivno daju svoje podatke nepoznatim ljudima, te sto je najvaznjije da primaju poruke. Da mob zvoni, da se bonovi trose, da netko tamo s druge strane zice zeli komunicirati sa nama- jer tada mi postojimo.
Uopce ne znam zasto ovo pisem, imalo je neku svrhu, je.ga ne mrem se sjetiti koju....
Uglavnom, sve sto hocu reci jest da mi fali zima.
'bem ti ja prvi mjesec u kojem mogu u japankama van

26.01.2007.

zar moram unijeti naslov posta? Ocito da da.


Na blakanu sve isto, Srbi opet svoj film furaju, u Hrvatskoj zbog izbora afera za aferom, ovo mi je posebno drago jer uzivam ih gledat kako se blamiraju u Otvorenom, BiH i dalje praznu slamu mlati.
A ja samo citam neke knjige koje naravno, nemaju veze sa fax-om, trenutno upijam perverznjaka MIllera i nadam se najboljem
Napokon idem nazad u Zg posjetiti svoje najdraze, kako obitelj tako i prijatelje, svi mi nedostaju i jedva cekam da ih vidim, pa cak i one koje ne mogu podnjeti. Moj/a dragi/a Gina  je ovaj mjesec prisiljena boraviti u Sarajevu zbog poslovnih obaveza, tako da sam prosli tjedan par dana tamo provela.
S  malo ljudi mogu bas razgovarati, a Gina je jedna od tih osoba. Tri dana smo proveli pijuci crno vino i harajuci po restoranima u potrazi za necim zanimljivim. Giga je posebna prica, jedna od onih osoba za koje mislis da samo u filmovima postoje,  predivna i osebujna kao osoba.
Tako sjedimo nas dvije, dvoje (on/a je neobican transvestit), ja se jadam  (kako tipicno za mene) o svemu , ljubav, skola, drustvo ,posao sve je na tapeti. Gina me tjesi tako sto doziva novu turu i jada se kako je Balkan dosadan, sljedeci tjedan smo u Zagreb gradu, tako da damo oduska sebi.
Ne znam kako smo zavrsile na karaokama u nekoj birtiji, no osvojile smo  dvd, to je valjda sada popularno darivati- gdje su nestali oni dani kada su se osvaljale gajbe pive, nema toga vise!

Ja sam prilicno rastresena ovih dana, nekako sve ide u pogresnom smijeru, cimer se seli nazad u Jues end Ej, obitelj  mi se takodjer odeslila u Hrv, prijatelji, neki diplomiraju, neki jos stagniraju, ja jos lutam i ne nalazim se. Fali mi puno toga ovih dana.  Nekako sam osamljena  i ma koliko got naviknuta na taj osijecaj, ovaj put me to nervira, ne znam zasto.

p.s. Parfem je tako dosadan film


Stariji postovi

HOOKED ON A FEELING.....
<< 06/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

U procesu razvijanja same sebe.

Soundtrack ovih dana....







" Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njzinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pjetla.
Pričam joj pjesme....

Ona se divila bedrima,
dojkama, kukovima,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.

Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...

A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.

Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
A ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom mladiću
koji ima kola
i deset milijuna na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici. "

Enes Kišević

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
8814

Powered by Blogger.ba

eXTReMe Tracker